Sakupili smo se na Poljanicama  u subotu ujutro u 9,00 h.

Temperature su bile dosta niske i trebalo je odmah krenuti da se ugrijemo.

Dobro nam je došlo to što smo se od prijevoja Poljanice na vrh Plešivice uputili šumskim putem koji prolazi južnim obroncima.

S te nas je strane pozdravljalo, a pomalo i grijalo jutarnje sunce.

Ono što je grijalo još bolje od sunca je uspon.

Brzo smo došli na radnu temperaturu i nitko više nije spominjao nikakve minuse.

Ovakav pristup vrhu je lakši, to zbog manjeg nagiba, a pogotovo zbog široke staze i manje količine snijega.

Malo ispod samog vrha prešli smo na nešto dublji snijeg i planinarskim putem uskoro stigli na vrh Plešivice koja  je sa svojih 779 m nadmorske visine drugi vrh po visini u Samoborskom gorju.

Nismo se dugo zadržavali, tek toliko da pričekamo zadnji dio naše grupe koja je u strpljivom tempu stizala do vrha.

Svi smo bili na broju pa smo krenuli uobičajenim putem prema našoj polaznoj točki.

Na vršnom grebenu i silasku bilo je veselo jer su zapusi vjetra mjestimice stvarali hrpe snijega, ali tmosfera je bila odlična: riški zrak, veselje, sunce i snijeg.

Nizbrdo je išlo puno lakše pa smo se brzo spustili do kleti Poljanice.

Netko bi rekao kraj, ali samo planinarske ture, jer uslijedilo je sanjkanje i nova runda cike i vriske od veselja.

Odrasla pratnja rasporedila se po svom nahođenju, neki u klet na toplo, neki na još malo hodanja, a neki su se pridružili klincima u sanjkanju jer taj dio djeteta u svakom od nas nikad ne odraste.

                        Jedva čekamo naš sljedeći planinarski izlet!!!

                                      učiteljica: Božica Grgečić