Ovaj put putovali su vlakom. Za to je bilo potrebno izraditi učeničke iskaznice za 2,65 eura s kojima djeca i mladi do 18 godina uz rezervaciju putuju besplatno po cijeloj Hrvatskoj.

Roditelji su se organizirali i dovezli djecu do Glavnoga kolodvora u Zagrebu, a onda je počelo naše putovanje koje je za većinu bilo prvo iskustvo vlaka u životu. Razmješteni po kupeima, učenici su uživali u vidicima na ravničarske krajeve uz karte, igru i veselje.

U Slavonskom Brodu najprije smo se namjerili na gurmansko pa osigurali slane hrskave kifle iz kojih se pušilo, a zatim posjetili tržnicu s blagom Slavonije. Prošetali smo se put Save i usput razgledali sportski dio grada, stadion, bazene i dvoranu Vijuš te se uz kej uvjerili koliko je Sava moćna i brza rijeka. Razgledali smo pritom Samostan, vatrogasni dom i menadre Save koji zavijaju prema istoku, sjeli uz kip Potjeha koji gleda prema rijeci i okrijepili se ukusnim sladoledom na gradskom trgu uz ugodan vjetrić, sunce i ovčice na nebu.

Zatim smo posjetili Kuću Brlić gdje smo vidjeli Ivanine drage stvari i zaključivali o njezinu životu, navlačili njezin šešir i divili se namještaju te zaokružili priču o njoj kao osobi i spisateljici. U potkrovlju kuće odigrali su nam interaktivnu predstavu Forum: Crvenkapica, a učenici su sudjelovanjem iz predstave izvukli maksimum i pljeskom zahvalili glumcima.

Nakon ukusnog ručka u Kući piva (tvrdi se da je riječ o najboljim ćevapima u životu), u Tvrđavi su nas dočekali likovi iz priča, zapovjednik, lopov i vojnik, te nam oživjeli povijest toga mjesta, a učenici su pritom privedeni na vojničku i špijunsku obuku te odstupali do livade ispred Galerije Ružić gdje su slobodno vrijeme proveli u jurcanju, nogometu, odbojci, gimnasticiranju, kartanju i igrama u parkiću.

Prošetali smo se po bedemima, uočili obrambene elemente uz pogled na vodom ispunjene opkope i mostiće te se lagano zaputili, šetnjom trgom i parkom Klasije, prema kolodvoru. Kako smo došli prije, opet se razvukla deka, zakartalo, a neki su ogladnjeli pa se počastili u neizbježnome "Mekiću".

Vlak nas je kroz moje zavičajne ravni klopoćući sigurno dovezao u Zagreb pa smo se uz rezultat 1:1 u Ligi nacija brže-bolje razišli, roditelji su lavovski odradili svoj dio itinerera i skupili djecu te je ovaj izlet pokazao, osim lokalpatriotizma razrednice, da je za dobar team building razreda potrebna suradnja roditelja, škole i učenika.

Ponosna razrednica